KNJIGA FRANE CETINIĆA

Ознаке

Fašizam, lekari i obućari bez granica

KNJIGA FRANE CETINIĆA PRAŠKI KOLATERALNI DNEVNIK, PROLJEĆE 1999 – NAZOVI NATO RADI UMORSTVA, IZ KOJE PRENOSIMO NEKOLIKO SEGMENATA, PISANA JE U PROLEĆE 1999, A OBJAVLJENA U PROLEĆE 2000. („VREME“, SAMIZDAT B92). TO JE DNEVNIK KOJI JE VREMENOM DOBIO NA VREDNOSTI JER OBAVEŠTENO, DŽENTLMENSKI POŠTENO I LUCIDNO GOVORI O SPIN DOKTORIMA I INTELEKTUALCIMA KOJI SU OBLAČILI MASKIRNE UNIFORME I POTPIRIVALI ATMOSFERU KAZNENE EKSPEDICIJE, O DRUGIM INTELEKTUALCIMA KOJI NISU BILI UHVAĆENI U ZAMKU „RADOSNE APOKALIPSE“ I KOJI SU SE TOJ RATNOJ RETORICI SUPROTSTAVLJALAI, O DENDIJIMA HUMANITARNE STVARI KAO ŠTO JE BERNAR KUŠNER – I O POLITIČARIMA KOJI SU POSTUPALI PO FORMULI „BOMBARDUJMO, A POSLE ĆEMO VIDETI ŠTA ĆEMO“.

OVO JE DRUGI DEO IZABRANIH SEGMENATA CETINIĆEVOGKOLATERALNOG DNEVNIKA

2. travnja…

Ujutro na France–Info slušam intervju s Bernardom Kouchnerom, s French Doctorom. Zatražio sam kopiju i evo nekih ulomaka. Posebnu pozornost obratiti pitanjima koja to nisu.

Pitanje: Humanitarno je, još jednom, pozvano danas u pomoć. Vi, kao osnivačLiječnika bez granica i Liječnika svijeta, znate o čemu se zapravo radi.

Odgovor : Da, ali nema humanitarne katastrofe, ja ne bih rabio tu riječ. Ponajprije,zato što je to politička gnusoba, moralna kriza, dopustiti usred Evrope da provaljuju vrata kuća, jedna po jedna, na osnovu ustanovljenih lista, kao što to sada znamo, i zatim da protjeruju žene i djecu, ubijajući muškarce ukoliko pružaju otpor, bacajući ih na put bez prtljaga, bez ičega, u jednoj sekundi, u dvadeset minuta. O tome se radi. To nije humanitarno pitanje, to je političko pitanje. To je čak fašizam.

Dosta je bilo toga!

– Ovo je svakako prvi put da svijet, Zapad (znakovit zaborav preostale četiri petine svijeta – F. C.), intervenira protiv neke države koja nije povela rat, bar ne za sada, izvan svojih granica, i po prvi put da se na neki način ispunjava dužnost miješanja u unutrašnje stvari, principa kojem ste vi uveliko kumovali.

– Da, i vjerujte mi da se ne stidim toga, prije bih rekao da se time ponosim i, da nije bilo osporavano ovo pravo miješanja, i to ponajprije u našim zemljama, i čak od strane humanitaraca, ne bismo bili izgubili toliko vremena. Znate, to je vrlo jednostavno. To nije pačanje u stvari drugih, radi se o tome da se zna hoće li se odgovoriti s Da ili Ne na poziv žrtava i nikoga drugog, radi se o univerzalnoj savijesti.Mi civilizirani (!!!) i bogati na neki način (ovdje se bivši komunista žacnuo i postavio blagu ideološku ogradu koje nema u slučaju njegove hipostazirane civiliziranosti – F. C), ljudi koji vjerujemo u prava čovjeka, možemo li zaštititi izrabljivane manjine prije no što one nestanu. To je pravo na miješanje. To je napredak čovječnosti, ukoliko do toga dođemo. Treba to pravo kodificirati.

… Znam ulogu koju su Srbi igrali tijekom rata, poznata mi je njihova hrabrost, njihov heroizam, znam i njihovu nepopustljivost, njihovu historiju. Znam da oni sebe smatraju vratima kršćanskoga Zapada, da su se borili kroz stoljeća i stoljeća, i da su, na Kosovu posebno, izgubili bitku protiv onih koje oni nazivaju Turcima, protiv muslimana (!!!), znam ja sve to. Ali mi ne vodimo rat protiv Srba demokrata, mi,uostalom, ne vodimo rat ni protiv Srba, mi uostalom ne vodimo rat ni protiv koga(nevjerojatna humanitarna i čovječno-pravaška pozicija: bije te ratnim strojem i pritom ti ne daje ni minimalno semantičko pravo da to nazoveš ratom – F.C.), mi hoćemo samo da spriječimo da ljudi Kosova ne umru, da ne budu mučeni, da ne budu protjerani, da ne budu streljani na ulici, da ne budu ostavljeni mrtvi pred očima svojih obitelji, a sve to pod izgovorom da su većinski i da su muslimani. To je to što mi hoćemo. Može li se sred Evrope dopustiti da se čine takve gadosti, takvo barbarstvo? Ma nemojte! Još jednom, nisu udari NATO–a pokrenuli zbjegove. Mi o tome sada znamo dosta………………………